Kako rastemo, učimo prepoznavati ljude, ali ono što zaista pamtimo jeste osjećaj koji u nama bude.
Postoje ljudi koji su nam porodica bez da dijelimo istu krv, kao i oni s kojima nas veže samo ta formalna spona. Ima i onih koji nam ne žele dobro, ali srećom, postoje i oni drugi – “lijek za dušu” ljudi.
To su osobe koje život pošalje u pravom trenutku. Oni koji razumiju i našu šutnju, koji se raduju našoj sreći kao svojoj i koji ostaju, čak i kad dani nisu laki. Prijateljstvo nije savršeno, ali je u njegovoj nesavršenosti smještena duša.
Jedna mala priča to najbolje pokazuje: nakon jako teškog dana, jedna naša studentica odbila je poziv na kafu, želeći ostati sama. No, nedugo zatim, na vrata je pokucala cimerica – s osmijehom i slasticom napravljenom samo za nju. Nije bilo potrebno mnogo riječi. U tom trenutku znala je da ipak nije sama…
Postoje oni ljudi koji sa malim znakom pažnje nam kažu sve..
Zato čuvajte te ljude. Uz prave osobe, sve se lakše prebrodi. 🤍
