Dorrah priče: ”Dovoljna sam tu gdje sam, baš ovakva kakva jesam.”

Dorrah priče: ”Dovoljna sam tu gdje sam, baš ovakva kakva jesam.”

by admin, 19/12/2022

Vjerujemo da ste i vi jedva čekale novi tekst naše Maide Dubice.

Uljepšala nam je ovaj ‘sivi’ ponedjeljak i podstakla na razmišljanje i razgovor sa samom sobom.

Baš u periodu kada smo stjerani u najuži dio svojevoljno potisnutnog sjećanja, baš tad, pod dejstvom naših brojnih ličnih procjena, počinjemo dobivati odgovore na davno postavljena i zaboravljena pitanja.

Koncept misli (skoro) svakog od nas, većinskim udjelom je programiran da naginje ka teškoj kritici i osudi.
Taj nametnuti unutrašnji kritičar povremeno jeste poželjan i zaista zna biti koristan.
Međutim, konstantnost njegovog prisustva je ono što nas umara i zauvijek mir oduzima.
I zato svaki pretjerano bučan glas osude i onaj unutrašnji i onaj vanjski, treba da se utiša.
Mora da se utiša.
I nakon toga u mekoći svoga mira počni stvarati neki noviji, srcu draži i ugodniji glas sopstvene podrške.

Nauči reći samoj sebi : “Dovoljna sam tu gdje sam, baš ovakva kakva jesam.”

Nauči pogledati se i jasno i odlučno ponoviti svako slovo ovih riječi.

Nauči odbaciti svaka nametnuta očekivanja, tuđa i vlastita, toliko da se raspuknu u hiljadu najsitnijih komada, poput paramparčadi razbijenog stakla.

Svaki grubo usađen osjećaj manje vrijednosti, nauči pomilovati poput malog djeteta i pomiriti se sa svakim od njih.

Da ih ne pratiš.
I da te, kroz život, ne prate.

Nauči pružiti ljubav samoj sebi.
I ne gledaj oko sebe da nađeš toliko traženu i priznatu sopstvenu vrijednost.

Svaku vrijednost koju oko sebe nađeš,
bit će kratkog vijeka, a i trajanja.
Ali, onu koju nađeš unutar sebe, bit će zauvijek na pravi način sazdana.

Svaka ljepota je ionako bila u očima onoga ko zna da gleda.
I baš zato, u ovom malom prostoru vječnosti, nauči gledati.
Nauči (se) voljeti.

Možda i nemam onih osamnaest godina, ali biram da kažem : “Mogu sve ispočetka.”
Ovaj put na svoje načine, drugačije.
Lakše.
Bolje.
I bezbolnije.

I znaj, tvoje želje su i tvoje mogućnosti.
Sve što želiš možeš ostvariti.
Samo ako u to dovoljno vjeruješ.
Na kraju svih krajeva, uistinu svako od nas i živi svoje vjerovanje.
Zato ga uskladi sa svojim željama.

Do nekog drugog puta i nekih, novijih još ljepših pisanih tragova.

Maida Dubica.

Ostavljam za kraj još jednu, malu književnu preporuku :

1. Atomske navike – Džejms Klir
2.Moć podsvijesti – Džozef Marfi