I ove sedmice, naša Maida Dubica piše za vas.
Uživajte….
Jesen je stigla neočekivano i nenadano, odlučnog i pomalo tragičnog držanja, noseći za sobom sjene teške prošlosti.
Dok smo ljetu, nemali broj puta skrivali kofere, igrajući se s njim igre skrivača, dok smo ga vukli za rukav, moleći ga da ostane još koji dan, mjesec ili dva, jesen je već uveliko stigla.
Baš u punom sjaju svog postojanja.
Stigla je i nikog nije ostavila ravnodušnim.
Jesen ne volim otkako znam za sebe.
Možda je i do hladnoće koja počinje vladati u ovim danima, možda je i do kišovitog vremena, a možda zato što skoro svaku jesen vezujem za odlaske.
Vezujem je često i za neke nove početke, one manje lijepe početke.
Zbog toga mi, pretpostavljam i nije naročito draga.
Jer u jesen sam se preselila u drugi grad.
U jesen smo se razišli.
U jesen se javila bolest.
Svijet odraslih sam tad upoznala.
U jesen.
A ovo neiskvareno dijete u meni nije ni sanjalo da će svijet odraslih tako izgledati.
Jesen mi je često uzimala mir.
Još je češće znala stvoriti najplodnije tlo za najveći duševni korov – strah.
Strah od nepoznatog.
Strah od iznenadnog i neočekivanog.
Strah koji dođe preko noći, a ostane za cijeli život.
I od kojeg se, nažalost i liječiš cijeli život.
I tako sam jesen istinski i do srži zamrzila.
A i ona je mene, bar sam u to, tada, bila sigurna.
Međutim mala Maida veliku bodri i ne da joj da se umori.
Da se od života umori.
Grli je svom silinom svog postojanja i ne da joj da odustane.
I neće nikada, to joj je već obećala.
Zato sam prije par dana sakupila sve odlaske u jesen.
Od njih napravila veliko klupko melanholije i gurnula ih niz provaliju svojih sjećanja.
Sada znam da je krajnje vrijeme da se jesen i ja pomirimo.
Zaboravimo sve naše nesuglasnice za sva vremena.
Vrijeme je da joj kažem : “ Jeseni, gledaj me, mogu sve.”
Hajde, reci i ti, ne zaboravi.
Bodri se.
I bori se.
Znaj da možeš baš sve – ukoliko u to istinski i cijelim srcem (po)vjeruješ.
Do sljedećeg puta,
Maida.
I za sve ljubitelje dobre knjige, ostavljam sedmičnu književnu preporuku :
“Dijete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj” – autorice Štefani Štal.
“Četrdeset pravila ljubavi” – autorice Elif Shafak.