Dorrah priče: “Sada znam da je krajnje vrijeme da se jesen i ja pomirimo”

Dorrah priče: “Sada znam da je krajnje vrijeme da se jesen i ja pomirimo”

by admin, 01/11/2022

I ove sedmice, naša Maida Dubica piše za vas.

Uživajte….

Jesen je stigla neočekivano i nenadano, odlučnog i pomalo tragičnog držanja, noseći za sobom sjene teške prošlosti.

Dok smo ljetu, nemali broj puta skrivali kofere, igrajući se s njim igre skrivača, dok smo ga vukli za rukav, moleći ga da ostane još koji dan, mjesec ili dva, jesen  je već uveliko stigla.

Baš u punom sjaju svog postojanja.

Stigla je i nikog nije ostavila ravnodušnim.

Jesen ne volim otkako znam za sebe.

Možda je i do hladnoće koja počinje vladati u ovim danima, možda je i do kišovitog vremena, a možda zato što skoro svaku jesen vezujem za odlaske.

Vezujem je često i za neke nove početke, one manje lijepe početke.

Zbog toga mi, pretpostavljam i nije naročito draga.

Jer u jesen sam se preselila u drugi grad.

U jesen smo se razišli.

U jesen se javila bolest.

Svijet odraslih sam tad upoznala.

U jesen.

A ovo neiskvareno dijete u meni nije ni sanjalo da će svijet odraslih tako izgledati.

Jesen mi je često uzimala mir.

Još je češće znala stvoriti najplodnije tlo za najveći duševni korov – strah.

Strah od nepoznatog.

Strah od iznenadnog i neočekivanog.

Strah koji dođe preko noći, a ostane za cijeli život.

I od kojeg se, nažalost i liječiš cijeli život.

 

I tako sam jesen istinski i do srži zamrzila.

A i ona je mene, bar sam u to, tada, bila sigurna.

Međutim mala Maida veliku bodri i ne da joj da se umori.

Da se od života umori.

Grli je svom silinom svog postojanja i ne da joj da odustane.

I neće nikada, to joj je već obećala.

Zato sam prije par dana sakupila sve odlaske u jesen.

Od njih napravila veliko klupko melanholije i gurnula ih niz provaliju svojih sjećanja.

 

Sada znam  da je krajnje vrijeme da se jesen i ja pomirimo.

Zaboravimo sve naše nesuglasnice za sva vremena.

Vrijeme je da joj kažem : “ Jeseni, gledaj me, mogu sve.”

 

Hajde, reci i ti, ne zaboravi.

Bodri se.

I bori se.

Znaj da možeš baš sve – ukoliko u to istinski i cijelim srcem (po)vjeruješ.

Do sljedećeg puta,

Maida.

 

I za sve ljubitelje dobre knjige, ostavljam sedmičnu književnu preporuku :

“Dijete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj” – autorice Štefani Štal.

“Četrdeset pravila ljubavi” – autorice Elif Shafak.