Danas smo odlučili prošetati se do našeg četvrtog sprata i provjeriti ima li bujruma za kafu. Nismo morali baš kucati od vrata do vrata, jer već na ulazu, s lijeve strane, sa osmijehom dočekala nas je Enora Čočaj.
Bliži nam se i ispitni rok, nedaleko je od naših vrata, te smo tako iskoristili ovu priliku da uz kafu razgovaramo sa našom Enorom kako teku pripreme i gdje pronalazi svoju motivaciju. Enora dolazi iz Odžaka, studentica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, našoj riznici se pridužila prije godinu dana, a kako kaže oduvijek je privlačio zeleni natpis na zgradi preko puta Bingo City Centra. I evo, godinu nakon, Enora je i dalje sa nama.
„Moj prvi susret sa našom riznicom je bio neopisiv. Došla sam u vrijeme kada mi je bila potrebna najveća podrška i uradila sam najbolju stvar u životu dolaskom u Dorrah. Ulaskom u hotel kao da sam osjetila nalet pozitivne energije, sjaja i ljubavi kojima je Dorrah ispunjen. Živim tu samo jednu godinu, a ne mogu vam niti opisati koliko sam promjena doživjela za tako naizgled kratak period, ali je za mene bio maksimalno produktivan.“, kazala je Enora te ističe da je za nju prva godina bila puna iskustava, kako ugodnih tako i neugodnih, ali sve u svemu jedna predivna godina.
Godina predivnih uspomena i uz to naučenih lekcija podstaknuli su Enoru da ide dalje i napreduje, ali ona po tome nije skromna, rado će podijeliti savjete i motivisati vas da napravite korak naprijed i naglašava kako je jako važno da jedni drugima pomažemo.
„Reći ću da je to najvažnija stvar koja studentu treba tijekom studija. Naime, sam proces studiranja uključuje rutinu, produktivnost, mnogo odricanja i naravno kao posljedica svega toga može doći do gubitka energije kako psihičke tako i fizičke. Zbog toga su nam potrebni ljudi koji će nas motivirati, dati nam vjetar u leđa i po ko zna koji put ubijediti da mi možemo postići sve što poželimo.“, podijelila je sa nama Enora, a u riznici Dorrah uvijek možete pronaći nekoga ko će vam otvoriti vrata svoje sobe koja ima tek nešto više od 20 kvadrata i pristaviti vam kafu, baš kao nama danas Enora.
Kako smo mi pokucali, tako će i januarsko/februarsko rokovi uskoro pokucati, koji je to savjet Enore?
„Sama riječ ispit , kod većine studenata izazove stres i jako neugodne emocije iako to ne bi trebalo da bude tako. Iz moje perspektive, ispitni rok je nova prilika koja mi se pružila u životu. Što se tiče spremanja ispita, mislim da je najbitnije rasporediti se tako da sebi ne stvaramo preveliko psihičko opterećenje, da ne postavljamo jako visoke ciljeve , nego da malim koracima sigurno idemo ka cilju, tako da nam kasnije veliki koraci neće predstavljati napor. Motivacija je sama po sebi osjećaj koji je prolazan i mislim da se ne trebamo vezati za motivaciju na putu ka našim ciljevima. Disciplina je ta koja nam daje savršene rezultate. Volim ljude i trudim se prenijeti na njih sve ono što je meni pomagalo, pa makar to bila neka motivaciona rečenica, pismo ili neki citat koji provjereno dobro djeluje na ostale.“, priča nam Enora, dok već uveliko i sama priprema ispite.
Enorina motivacija je često bila i naša bivša studentica Anida Šehić koja je već sada nosi bijeli mantil i čini da se ljudi osjećaju bolje. Iskoristili smo priliku da pozovemo Anidu online, a evo kako je ona opisala našu studenticu i svoju buduću kolegicu.
„Enorino ime mi je vazda bila asocijacija na nur(svjetlost), i nekako bi je baš u tom kontekstu i opisala. Kao jednu vedru, nasmijanu i ljubavlju ispunjenu osobu! Umije da sluša, oprosti i sa takvom lakoćom da voli, rijetke osobine u ovaj (ne)vakat.“, kazala nam je Anida sa osjećajem radosti u njenom glasu.
Kako je tekao naš razgovor nismo mogli da ne primjetimo jako lijep uređen eneterijer, boje, motivacioni natpisi, pa čak i biljke. Enora kaže da je za nju prostor jako važan, a i često u uputstvima za lakše učenje pronalazite i onaj da prostor u kojem učite bude uređen i osvježen.
„Hvala vam na tako lijepom mišljenju. Inače volim interijer, tako da pridajem veliku važnost prostoru gdje svaki dan provodim najviše vremena. Što se tiče učenja, mislim da je to sve individualno, neki studenti jednostavno ne vole previše uređen prostor, dok drugi ipak vole. Najvažnije je imati dovoljno svjetlosti tu gdje učimo, voditi računa o higijeni prostora jer tako ćemo trošiti manje vremena na čišćenje i moći ćemo se usredotočiti na učenje i biti produktivniji.“, priča nam Enora i kako kaže, porodično je naslijedila sklonost i ljubav za uređivanje prostora.
Spomenuli smo porodicu, neizbježno je bilo pitati kako se snašla biti daleko od kuće. Enora je najstarije dijete svojih roditelja. Svoj topli dom u Odžaku dijeli još sa dvije sestre i bratom.
„Biti daleko od kuće je za mene bila najteža stvar koju sam morala prihvatiti. Naravno da jesam imala teške momente. Trudila sam se prevazići ih kroz razgovore sa Hidom, našom odgajateljicom, ali mogu slobodno reći psihologinjom. Svake sedmice smo se trudile zajedno da radimo na prihvaćanju života bez roditelja i naravno uspjela sam prevazići jako teške momente i sada sam se potpuno adaptirala na samostalni život.“
Priča o odlasku od kuće, privikavanju, adaptacije, podsjetilo nas je da smo i mi nekade bile brucošice. Enoru često možete vidjeti kako razgovara sa našim studentcama, a ove godine i brucošice je odlučila posavjetovati i reći lekcije koje je naučila iz svog iskustva.
„Drago mi je što nekada kroz razgovor s njima mogu prenijeti neka svoja iskustva i pomoći im. Savjetujem im da prvenstveno paze na svoje zdravlje, te da laganim tempom uče i želim im svu sreću u postizanju ciljeva.“, nadamo se da ćete uzeti jedan od ovih savjeta iako niste brucošice, jer u ovom slučaju zdravlje zaista jeste najvažnije.
Mrak je već počeo polako padati, zimsko računanje vremna, a i kafu smo već odavno popili, zahvalili smo se našoj Enori i polako krenuli za daljnim obavezama. Na izlazu iz njene skromne lijepo uređene oaze primjetili smo na polici knjige koje nisu iz medicinske struke. Pitali smo za preporuku i dobili smo, Enorina omiljena knjiga i njena topla preporuka: „Kaluđer koji je prodao svoj Ferari” , autora Robin Šarma.
Pored knjige, Enorina poruka svima je: „…da se svako jutro bude sa dobrim vizijama, da budu sretni i zahvalni za sve što im se dešava, da vole ljude jer će samo tako moći biti voljeni te da se svaki dan trude biti što bolja verzija sebe.“