Kada smo pokucali na njena vrata, dočekala nas je sa osmijehom i sa kafom koja je osvježila njenu kancelariju. Posmatrali smo nekoliko minuta kako predano završava svoj posao i sa sigurnošću možemo reći da je stvorena za njega.
Hida Salihović, odgajateljica i zamjenica direktorice University Hotela Dorrah, otvorila nam je vrata svoje kancelarije gdje smo ugodno razgovarali o njenom radu i napravili kratku retrospektivu gdje i šta je radila naša sagovornica.
Razgovarala: Almedina Hrnjić
Svoje srednjoškolsko obrazovanje ste završili u Turskoj, sada iz ove pozicije kako je to izgledalo tada?
“Mnogo lijepih uspomena nosim iz srednjoškolskog perioda koji sam provela u toj divnoj zemlji Turskoj. Ne bi bilo istina kada bih kazala da nije bilo teško i itekako izazovno. Naravno da jeste. Ali znate, kada postavite sebi jasan cilj onda sve ono sa čime se susrećete doživljavate samo kao iskušenje za svoju ustrajnost, ozbiljnost, ambicije i sve što je potrebno na putu do uspjeha.”, priča nam Hida sa sjetom i nostalgijom za lijepim danima provedenim u Turskoj.
„Put do uspjeha, najčešće je popločan trnjem“!
“Obrazovanje u drugoj državi, okruženju, iako bliskog ipak poprilično drugačijeg mentaliteta, daje značajnu dozu životnog treninga koji te priprema za mnogo veća „osvajanja“ i učini da se naučiš nositi sa različitim stavovima, kulturama, uvjerenjima, karakterima i upravo kako da ostvariš jedan harmoničan suživot sa drugima. Ono što posebno nosim u srcu jesu moji profesori koji su za mene bili mnogo više od toga. Bili su prijatelji, savjetnici i zaštita.”, prisjeća se rado, a svako ljeto odlazi, kako je ona nazvala,drugu domovinu.
Bili ste izazito prepoznati i ispred Vas su bile prilike da ostanete u Turskoj, šta Vas je potaknulo da se ipak vratite u Bosnu i Hercegovinu?
“Ljubav prema zemlji mog rođenja je pobijedila. Moram kazati da ljubav nije bila jedini faktor koji me podstakao na povratak. Moji odgovorni u Turskoj, od samog početka mog boravka, budili su svijest u meni o tome koliko Bosna vapi za mladim, perspektivnim i kvalitetnim ličnostima koje će unijeti promjene i napredak u iznemoglo društvo, unijeti novu energiju i dimenziju preporoda. To je bila značajna motivacija za želju, maksimalno lično usavršavanje i izgradnju ali je u meni izazvalo i moralnu odgovornost da se vratim u svoju državu i svom narodu kako bih doprinijela a prije svega pronašla način za spomenuto što je posebno bio dobar zadatak za jedan korak bliže ka rješenjima”, objašnjava Hida, zamjenica direktorice University Hotela Dorrah.
Međutim to nije Vaša jedina uloga, imate jednu od najljepših, a u isto vrijeme i najtežih uloga, odgajateljica ste studentica. Radite i radite isključivo sa studenticama, prije nego što nam otkrijete sve izazove posla, možete li se prisjetiti kako je to bilo biti student u periodu kada ste vi studirali?
“Htjela bih kazati da period mog studija i nije bio tako davno jer tek je sedam godina prošlo od tada. Smatram da studij zapravo učini da proživimo jedno najljepše životno doba. Možda sam imala sreće da studiram na fakultetu gdje su se studenti cijenili. Od strane profesora uživala sam kolegijalni pristup, uvažavalo se mišljenje i poštivale eventualne različitosti u iznošenju ličnih stavova. Bili su uključeni za pronalazak najefikasnijeg rješenja za svaki izazov. Jasno se znalo pravo studenta, ali i za svako nezadovoljstvo vrata dekanata bila su otvorena. Studenti i osoblje fakulteta išli su prema zajedničkom vrhovnom cilju: od studenta načiniti najbolju verziju ličnosti koja će nakon fakulteta biti spremna za djelovanje u svojoj misiji.”
Završili ste fakultet, Vaš izbor je bio Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, odsjek Religijska pedagogija. Nakon fakulteta u potrazi za poslom uskoro dolazite i u Dorrah. Zanima nas Vaš prvi susret sa Dorrahom; intervju za posao; prvi radni dan; i jeste li imali instinkt da ćete Vi danas biti na mjestu zamjenice direktorice i odgajateljice Dorraha?
“Moj prvi susret sa Dorrahom, u jednu ruku mogu kazati, bio je prije nego sam i započela svoj angažman u ovoj ustanovi. Zanimljiv je slučaj da sam susret sa svojim sadašnjim generalnim direktorom upravo imala u periodu studija. Naime, situacija je bila takva da sam još kao studentica bila menadžer u jednom mini studentskom domu u Sarajevu.
U tom periodu već sam uveliko razmišljala o svom putu nakon studija. U glavi sam imala mnoštvo opcija, ali ljubav prema djeci me je podsticala na rad sa njima. Međutim, ubrzo se sve promijenilo kada je do mene došla informacija da se u Tuzli gradi studentski hotel namijenjen za nježniju populaciju. Tada sam u društvu prisutnih prijatelja, iako je zvučalo kao šala, nekako sa ubjeđenjem kazala: „Ja ću u tom hotelu ako Bog da raditi“! Ubrzo nakon toga, primila sam delegaciju u naš studentski dom u Sarajevu, koji su se željeli upoznati sa načinom rada radi eventualnih ideja koje bi mogli primijeniti na studentski hotel koji su oni tada planirali otvoriti. U to vrijeme nisam imala mnogo informacija o tome ko su zapravo te osobe i na koji hotel se odnosi njihov plan”, sada već sa očima punih ljubavi prema ovom poslu priča nam svoje iskustvo.
Kada je završila fakultet, sve se posložilo, izašao je konkurs za poziciju na kojoj trenutno radi. University Hotel Dorrah je ustanova gdje naša Hida imala prvi razgovor za posao i to neskromno ćemo reći uspješan.
“Što se tiče mog prvog radnog dana; bio je to susret sa direktoricom i prvi klik po pitanju vizije, ideja, ambicija, energije i ciljeva u pogledu naših budućih korisnica tj. studentica i suživota u radu sa njima. Već smo jedva čekale početak akademske godine kao i dolazak i naših djevojaka.”
Zajedno sa direktoricom Eminom, dočekale su prve studentice, a danas mnoge generacija iza i one koje dolaze. Raditi sa studentica sigurno nije lagan zadatak, je li ponekad teško izaći na kraj sa djevojkama, jer mnogo je različitih karaktera i svaka sa sobom nosi svoje probleme, izazove, ideje, snove?
“Ovo pitanje mi nerijetko biva upućeno, a njegova posebnost jeste u tome što se pitaocu nikada ne može pojasniti odgovor do kraja, a razlog tome jeste jer se pitaoc nije našao u mojoj ulozi i nije se susreo sa mojim djevojkama na relaciji u kojoj smo se mi međusobno pronašle. Ako Vam kažem da sam osoba koja izuzetno voli ljude, voli pomoći, doprinijeti i olakšati život drugima, a posebno zadovoljstvo je vidjeti rezultate svog djelovanja,vjerujem da možete pretpostaviti kakav će ostatak odgovora uslijediti. Jasno je, kao što i sami kažete, da svaka moja studentica dolazi sa različitim navikama,obrascima ponašanja, manje-više drugačijim odgojem itd. Sama činjenica da dolaze iz različitih okruženja ukazuje i na mnoštvo razlika. Za mene, a iskustvo mi pokazuje da je i za njih,najbitnije imati volje, htijenja, razumijevanja, vremena i naravno odgovarajući pristup za svaku djevojku i izazov sa kojim se ona nosi.
Kada ustanoviš adekvatnu metodologiju rada, tada već problemi ne bivaju problemom nego zadatak koji želiš i trebaš riješiti. Osjećam zadovoljstvo jer sam saputnik mojih studentica na putu njihovog ličnog i profesionalnog usavršavanja koje ih vodi do velikog i željenog ostvarenja”, objašnjava nam Hida, a nedugo zatim jedna od studentica je pokucala na vrata, kaže došla je da nas pozdravi.
Iskoristili smo priliku, te nam je studentica Alema Bahtić prenijela svoje iskustvo u radu sa Hidom.
“Ono što je najvažnije za jednu studenticu koja studira daleko od kuće i porodice je to da se osjeća sigurno i prihvaćeno a to je definitivno ono što pruža Dorrah, a i Hida. Mogu reći da Hida ne radi uvijek stvari koje su u opisu njenog posla kao odgajateljice nego da nam je Hida i prijateljica i starija sestra. Ono što uvijek možemo očekivati od nje jeste požrtvovanost i nepresušna motivacija, te ulaganje i vjera u nas onda kada toga manjka. Hida je pravi dokaz da rad i požrtvovanost donose izuzetne rezultate, te smo moje sustanarke i ja veoma počašćene što učimo od najboljih”, priča nam Alema, jedna od studentica, koja nas je odmah napustila i pozdravila te svoje učenje nastavila u biblioteci.
Nas je zanimalo šta uvijek Hida svojim studenticama kaže kao motivaciju za daljnji rad i nadogradnju, a šta bi rado poručila i čitateljima?
“Ponekad imam dojam da je sama ta riječ shvaćena na pogrešan način i da većina danas za motivaciju koristi iluziju, što smatram da je jedan od razloga psihičkog pada i nazadovanja naših mladih. Čak i kada motivišemo trebamo biti realni jer ćemo na taj način izbjeći razočarenja i bolje sačuvati mentalno zdravlje. Ne motiviše sve nas isti metod ili ista stvar, ali ono što smatram da je itekako važno jeste da osoba shvati da sve što njen um zamisli to može i ostvariti. Potrebno je samo malo hrabrosti, odvažnosti i od svega najbitniji faktori jesu rad, trud i upornost. Ako imaš želju, obavezno je postavi sebi kao cilj i bez obzira na okolnosti u kojima se nalaziš, svjesno biraj (zdrave) načine koji će te tom cilju približiti i ne pridaji veliku pažnju i energiju stvarima koje djeluju kao prepreka na zacrtanoj putanji. Što više truda uložiš više ćeš znanja i vještina steći, a što više znaš više ćeš, kako sebi, tako i drugima u životu doprinijeti. To je ono što važi za čovjekove stvarne vrijednosti”, objašnjava Hida, a naša topla preporuka je zapišite, napravite screen ili na bilo koji drugi način zabilježite ovo, jer vjerujemo da će vas u nedostatku motivacije podstaknuti ka dalje.
Dorrah nudi mnogobrojne edukacije, radionice i aktivnosti. Jedna od redovnih sedmičnih je Divanhana, koju posjećuje značajan broj studentica. Koliko je važno izdvojiti vrijeme za ovakve aktivnosti i pored fakulteta?
“Naši programi rada uglavnom prate potrebe profila naših studentica. Kao primjer spomenula bih da se nerijetko susrećem sa situacijama manjka samopouzdanja, nerazvijenih sposobnosti komunikacije u odnosu sa drugima i drugačijim ličnostima, vještine javnog nastupa, potrebe psihičkog rasterećenja ali i želje za duhovnim komforom. Shodno tome se realizuje naš godišnji plan rada. Itekako je potrebno pored formalnog obrazovanja, biti uključen i u neformalne aktivnosti i edukacije koje zapravo olakšavaju period studija i čine da se svaka djevojka usavršava, što će zaokružiti i upotpuniti njenu ličnost jer nam je cilj da budemo podrška i vjetar u leđa mladim djevojkama koje će naše društvo mijenjati na bolje”, kazala je Hida, te dodaje da se godišnji planovi mijenjaju kako bi ih prilagodili studenticama.
Nadovezujući se na prethodno pitanje, Hida nam daje ukratko rješenje kako se izboriti sa “nedostatkom vremena, kako se organizovati, čime se voditi?
“Prilikom organizacije vremena ključnu ulogu igra određivanje prioriteta. Što se tiče studentskih obaveza, često se dešava da svoje primarne potrebe potisnu na marginu kako bi uspjeli završiti sve dužnosti koje imaju prema svom studiju. Preporučila bih da fakultetske obaveze ne odgađaju za posljednji trenutak jer u tim trenucima se dešava da potisnu svoje osnovne potrebe što dovodi do disbalansa organizma i psihičkog stanja studenta. Blagovremenom i dobrom organizacijom vremena ne ostavljate prostor stresu. Prioritet je učenje ali ne zaboravite na očuvanje svog zdravlja tako što ćete omogućiti sebi dovoljno sna, redovne i zdrave obroke ali isto tako u svakodnevnicu unesite „osvježenje“, nešto u čemu vi uživate kao npr. kratka šetnja, pauza u bašti uz omiljenu poslasticu, razgovor sa osobom koja vas motiviše ili bilo šta drugo što na vas pozitivno djeluje i čini da se relaksirate i pshički osvježite”, objasnila nam je Hida, koja i sama kaže kako voli organizovati vrijeme i da dobar plan i organizacija vremena olakšava izvršavanje obaveza.
Od samog početka mogli ste primjetiti kako spominjemo studentice, jer i kako smo naglasili posao naše sagovornice se 90% posto veže za studentice. Neizostavno pitanje je bilo koji su izazovi modernog doba koji im se serviraju, šta studentice najviše brine i kako uspješno prebroditi sve izazove?
“Najčešće se susrećem sa situacijama da studentice strahuju od neuspjeha za što je primjetno pogrešno definisanje uspjeha i to je od nekud nametnut standard koji sve više uzima maha i postaje zabrinjavajući. Standard da moraš biti najbolji kako bi imao svoju važnost ili kako bi bio cijenjen i prihvaćen od strane drugih. Sreća je u tome da to ne važi za sve fakultete nego za određen broj njih a što je po mojoj procjeni i posljedica sastava učenika-studenata koji su se kroz srednjoškolsko obrazovanje isticali kao najbolji a što u toku studija i nisu uspjeli ostvariti. Ono što savjetujem u ovom slučaju jeste da svaka studentica bude svjesna težine odabranog studija. Svijest o tome da se nijedan pojedinac istom brzinom i lahkoćom ne može adaptirati u istoj mjeri kao ostali studenti, svaka od vas je autentična i ne pokušavajte biti kao neko drugi, njegujte svoje vrline i gradite nove koje će vas i dalje činiti posebnima. Kako sam i ranije kazala, uspjeh je neminovan ukoliko ste uporni i ukoliko uspijete sačuvati svoju želju za njim”, otkriva nam Hida.
Dalje objašnjava kako se studentice često susreću sa nedostatkom uređenja sistema obrazovanja. Kada smo spomenuli obrazovanje, budući da je Hida dio svog obrazovanja završila u Turskoj, ako bi pravila paralelu to bi ovako ona kazala:
“Možda i sa malom nelagodom ću odgovoriti na ovo pitanje jer ne želim vaša interesovanja ostaviti bez odgovora. Ako mi dozvolite spomenula bih da sam prije odlaska u Tursku, u Bosni započela svoje srednjoškolsko obrazovanje u gimnaziji. U međuvremenu sam, na početku prvog razreda, zvanično primljena u Tursku te sam prešla iz jednog u sasvim drugi i drugačiji sistem obrazovanja. Moje iskustvo tvrdi da je sistem obrazovanja u drastičnoj razlici u pogledu mnogo toga. Počevši od hijerarhije uposlenika, te odnosa profesora i učenika. Pored obrazovnog uveliko se pridaje važnost odgojnom segmentu mladih koji su regulisani kućnim redom i kodeksima ponašanja. Svi ti kodeksi omogućili su da se učenici osjećaju ravnopravno bez ikakve prilike za kategorisanjem i osjećajem više ili manje vrijednosti.”, objšanjava, ali i dodaje da je jedna od ljepših stvari u Turskoj što su učenici uniformisani ali i profesori odjeveni unutar određenih kodeksa. Priča nam, kako je u BiH bila svjedok uvreda koje su trpili učenici od strane nastavnika.
Shodno tome kako je tekao naš razgovor uz priznat ćemo ugodnu atmosferu, razgovarili smo i osvrnuli se na nedavna dešavanja i prijave seksualnog uznemiravanja koje su prijavile i studentice sa Univerziteta u Tuzli, a što je izazvalo zabrinutost šire javnosti. Kada govorimo o ženi, je li teško danas biti žena?
“Ako ćemo iskreno, ne vidim potrebu da se uloga žene dovodi u vezu sa nekim tragičnim stanjem i poimanjem. Nećete zamjeriti ako se malo našalim s tim što ću reći da sam već tri decenije žena i ne mogu se požaliti na svoju ulogu i prirodu koja mi je dodijeljena od strane Boga.
Nisam bila uskraćena ni za jednu priliku tim povodom, niti sam bila spriječena da se ostvarim u svojim ciljevima a što ne bih poredila sa muškom populacijom jer oni ipak imaju drugu ulogu u svijetu, društvu, a i porodici. Žena i muškarac ne trebaju niti mogu biti isto jer to nam i nije u prirodi. Žena treba da bude sretna u svom tijelu, intelektu, vještinama i emotivnim snagama. Ukoliko muškarac ne pokuša ženi oduzeti njenu ulogu ili žena muškarcu, smatram da će se postići savršena harmonija u društvu. Za strašna dešavanja koja su nas zadesila, nećemo kriviti muškarca a ni ženu. Za to su krivi pojedinci krnjavih ličnosti. Žena bi trebala naučiti kako se zaštiti i spriječiti priliku za takva djelovanja od strane drugih i nezdravih osoba”
Nadovezujući se na prethodni dio razgovora, Dorrah je namijenjen isključivo pripadnicama nježnijeg spola. Možemo li reći da je sigurnost ono što Dorrah čini posebnim?
“Dorrah je definitivno mjesto gdje je sigurnost broj jedan. Potom slijede komfor, ljubaznost, porodična atmosfera i sadržaj koji će studenticama omogućiti kvalitet življenja.”
Za kraj našeg razgovora i jako ugodne konverzacije, prije nego je naša Hida otišla na Divanhanu, još jedno druženje sa svojim studenticama, pitali smo: Da li nam nedostaje danas zdrave i dobre komunikacije, posebno u obrazovnom sistemu? Jesmo li postali previše formalni i zaboravili da je svako od nas u suštini živo biće kojemu je potreban razgovor?
“Kada je riječ o formalnosti, vjerujem da se ona smatra presudnom za uspostavljanje autoriteta i poštovanja. Žao mi je ako ću nekoga razočarati konstatacijom da su srdačan odnos, dobra namjera, iskrenost i ljubaznost siguran temelj i osnova za zdrave odnose, komunikaciju i trajne međuljudske veze”, dodala je za kraj i pozvala nas na Divanhanu.
Odlučili smo provesti nekoliko minuta i uživali smo. Bez pretavranja, sa ponosom i ljubavi prema svom poslu predstavila je temu Divahane. Za vrijeme koje smo prisustvali uvjerili smo se da u Dorrahu gaje prave vrijednosti, osjetite duh studentskog doma, ali i porodice.