U životu mnoge osobe nam dolaze i odlaze, neke su tu da naučimo nešto novo i uhvatimo još jednu lekciju života, a neke nam dođu u život izenanada i ostanu tu sa nama.
U ovom izdanju Dorrah priča, donosimo vam posve drugačiju priču, u nastavku upoznajte Ines i Nesidu, cimerice sa trećeg sprata, koje su sada već prijateljice za cijeli život.
Razgovarala: Almedina Hrnjić
Ines Moćević (21) dolazi iz Brčkog, završila je Poljoprivrednu i medicinsku školu u Brčkom, a u Tuzli živi već dvije godine. Studentica je na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za turski jezik i književnost. Nesida Nukić (23) dolazi iz Teočaka. U Tuzli je od 2012. godine. Završila je Medicinsku školu, a nakon nje upisuje Filozofski fakultet, Odsjek filozofija-sociologija.
Isti fakultet, različiti odsjeci, ista soba, različiti gradovi, njih dvije različite, a idealne prijateljice. Neke odluke sudbina predodredi da budu dobre za nas, pa tako i slučajni cimer u studentskim danima.
Ines: ,,Jedna drugu nismo birale. Prvobitno se nismo ni poznavale, a kamoli nadale da ćemo dijeliti sve. Ipak, toliko smo se pronašle i navikle jedna na drugu da se sada ne bismo mijenjale.”
Vezano | Rezervacije studentskog smještaja su otvorene
Kako je kazala Ines, one su se navikle jedna na drugu, a kako to izgleda dijeliti 20 kvadrata sa nekim i kako jedan dan izgleda u studentskom domu?!
Nesida: ,,Naš dan počinje u ranim jutarnjim satima. S obzirom na to da Ines nije jutarnji tip, naš dan zna započeti “mukom”…. Jer, kako buditi i pričati osobi koja te samo ” presječe” pogledom!? ( smijeh 😂). Ali kada shvatimo da obaveze ne čekaju krenemo za njima, uglavnom vrijeme provedemo na fakultetu, a po dolasku u našu sobu jedna drugoj prepričamo dešavanja. I, naravno, odvojimo potrebno vrijeme za učenje, za razgovor, savjet, obrok, zabavu i sve ono što naš čini sretnima. Naš dan ne završi kad legnemo u krevet. Tada, zapravo, se tek otvaraju najinteresantnije teme za razgovor.”
Često ćete čuti kako ljudi ne vole govoriti o sebi, pa smo pitali naše djevojke da opišu jedna drugu, budući da su zajedno dvije godine.
Ines: ,, Nesida je kreativna, odgovorna, brižna, puna razumijevanja i uvijek spremna za bilo koju aktivnost.”
Nesida:,, Ines je ozbiljna, zrela, zahvalna i slobodna, ništa joj ne predstavlja problem, čak ni prepreke na koje naiđe za ono što hoće, učini sve i na kraju i dobije.”
Zajednički život Ines i Nesidi je donio brojne upomene, anegdote i priče koje će pričati budućim generacijama, a za nas su izdvojile njihovu najdražu uspomenu i anegdotu.
Ines: ,, Uspomena koju bismo izdvojile, a ujedno i anegdota bi bio naš prvi susret. Iako smo znale da trebamo živjeti zajedno, to smo zamislile na drugačiji način. Ne onako kako se zbilo. Očekujete djevojku s kojom se trebate upoznati, povezati, zamišljate je u jako lijepom izdanju, a na vrata vam dolazi raščupana djevojka koja ni sama ne zna odakle više stvari nosi. Dva kofera, vrećice, knjige, ofingeri, pune ruke stvari… Odmah počinje priču, ili ono kako ja volim reći, filozofiranje. Odmah mi je bilo jasno da ima veze sa filozofijom. ”
Spakovati svoj život u nekoliko kofera i napustiti mjesto gdje ste napravili prve korake nije lagan zadatak, ali su to naše djevojke uspješno odradile i sada su uzorne studentice koje vam poručuju sljedeće:
Ines: ,, Nemoj se plašiti prepreka. Prepreke su sastavni dio svakoga puta. Ne slušaj nikoga, kofer u ruke i slijedi svoje snove!”
Nesida: Svako u životu ima dva kofera- jedan su naše želje a drugi ciljevi i mogućnosti Svaka od nas jedan je kofer ponijela sa sobom u studentaki dom a drugi ostavila u rodnom gradu. Kao što nas život uči da ne možemo sve imati u svakom trenutku kad poželimo, tako isto znamo da se trebamo boriti i da se naš trud uvijek isplati. Zato baš ti uzmi svoj kofer snova i kreni, jer tvoje vrijeme već otkucava, čekamo te i mi i Dorrah ekipa, radujući se ispunjenu tvojih snova. Zapamtite šta je Platon davno rekao, neka vas znanje ne ponese. ‘Znanje koje imamo je samo mrvica onoga što nemamo.’ ”
