Nakon što ste imali priliku upoznati nekoliko naših studentica koje su trenutno tu u našoj riznici, ovoga puta smo odlučili razgovarati s našim djevojkama koje su sada već na putu ostvarenja svojih snova.
Razgovarala: Almedina Hrnjić
Ambiciozna, organizovana i predana Nijaza Mustafić je djevojka koja je završila Rudarsko-geološki građevinski fkaultet, odsjek Bušotinska eksploatacija mineralnih sirovina. Rođena je u Tuzli ’95. godine., a na ovaj svijet je došla 4 mjeseca nakon smrti svog oca.
Gdje je sada trenutno Nijaza, kojim putem je krenula nakon diplomiranja?
,,Zvanično sam još uvijek na bioru, dakle nezaposlena. U ovom ili početkom 10.mjeseca trebam početi sa odrađivanjem pripravničkog staža. Čekala sam godinu dana ali nisam izgubila volju i nadu i eto isplatilo se izgleda.”
Nijaza je napravila kratku retrospektivu na svoj studentski život i podijelila ono što je za nju bilo najteže, ali i najpozitivniju stvar tokom četverogodišnjeg studiranja.
,,Sam početak mog studentskog života bio je očekivano „težak“. Naime, završila sam srednju Hemijsku školu – Farmaceut, nešto sasvim suprotno od onoga na što sam se odlučila studirati. Očekivala sam da će početak biti „težak“ obzirom da sam odlučila studirati nešto što mi je bilo strano u svakom smislu te riječi. Ipak, kao ambiciozna osamnaestogodišnjakinja upustila sam se svojevoljno u novu životnu avanturu. Na početku moje avanture najveći „problem“ bili su mi predmeti sa kojim sam se prvi put u životu susrela, oblasti za koje nikad nisam čula. Prvu godinu, tačnije prva dva mjeseca, bila sam u nekom „wtf“ fazonu , kao „zašto je ovo meni u životu trebalo“, nisam bila sigurna u svoj izbor. Čak sam, u tom periodu, razmišljala i da napustim, pričekam godinu i upišem na PMF-u odsjek za Hemiju. Nekako mi je to bilo bliže, imala sam neku ‘podlogu’ . Međutim, prekretnica u svom tom mom ludilu i razmišljanju bio je razgovor sa asistenticom. Jednom prilikom dok smo razgovarale, tačnije „upoznavale“, pitala me koju sam srednju školu završila. Ja onako zbunjeno njoj rekoh, na što sam dobila odgovor da ovo što studiram nema dodirnih tačaka sa mojim srednjim obrazovanjem te da ja neću uspjeti u ovoj oblasti ili ako ostanem bit će mi veoma teško. U tom trenutku probudila je neki inat u meni, sve mi je mogla reći ali da neću uspjeti, to nikako. Bila sam predstavnik svog odsjeka tri godine, jedan od boljih studenata. Pošto sam se prije bavila sportom, rado sam učestvovala u sportskim takmičenjima ispred svog fakulteta. Okušala sam se i u studentskim poslovima. Smatrala sam to prilikom za novim iskustvima,a svakako i zaradom i olakšicom mojoj mami. Uvijek sam govorila i nadala se da će me ljudi po dobrom pamtiti i trudila se da uvijek ispravno postupam. Znala sam da sam ispravno postupala, da sam bila dobar student svaki put kada bi me neko od profesora spomenuo i navodio kao primjer drugim studentima. To mi je bilo dovoljno, vjetar u leđa za dalje, da me ti ljudi pamte, da sam im ostala u sjećanju kao dobar i vrijedan student.Kada mi je bilo najteže ostala sam, nisam odustala i evo uspjela sam, inženjer sam. Ne kajem se, opet bih isto uradila, dokazala sam prvenstveno sebi pa i drugima da se sve moze postići sa jakom voljom i predanosti.“
Mi smo sretni što je jedna ovakva uzorna, vrijedna i uspješna studentica bila dio naše riznice, možda više nije fizički, ali i na nas je ostavila pozitivna dojam i pamtimo je samo po lijepom. Šta je za Nijazu Dorrah značio?
,,Svakako da je i porodica Dorrah imala utjcaj na sve. Tu sam sam se uselila, sasvim slučajno, 2016.godine. Kada kažem sasvim slučajno, stvarno je tako bilo. Konkurs koji je bio raspisan za stipendije, nažalost, nisam na vrijeme vidjela. Kao, ambiciozna osamnaestogodisnjakinja nisam mogla da se „pomirim“ s tim. Stvarno sam imala želju iskusiti kako je to živjeti u studentskom domu, podijeliti sa nekim sobu, dijeliti svoj život. Odlučila sam poslati mail nakon konkursa, bila sam u fazonu da nemam šta izgubiti i to je bila prava odluka. Kroz par dana dobila sam odgovor od direktorice, da pošaljem dokumente jer je ostala jedna stipendija u vidu smještaja pa ce uzeti u razmatranje i moje dokumente. Ubrzo nakon toga sam se uselila. Dorrah nije običan studentski dom, može se slobodno nazvati drugom kućom jer tu je prava porodica koja iz godine u godinu raste. Upoznala sam divne djevojke, divno osoblje, prijateljstva koja i nakon četiri godine traju i trajat će. Mnoge od njih smatram svojim sestrama. Slobodno mogu reći, najljepši period svog života sam tu provela. Zidovi Dorraha, zidovi soba kada bi mogli pričati imali bi na hiljade lijepih priča. Naše tajne, naše suze, naš smijeh, naše uspomene i padovi, razgovori do jutarnjih sati, obroci poslije ponoći, ljubavni problemi, porodični problemi, naša neumorna druženja, na hiljade tajni ostalo je među četiri zida naših soba. “
Vjerujemo da zidovi kada bi počeli pričati, ispisali bi najljepše knjige o prijateljstvu, ljubavi i marljivosti. Nijaza je dakle sada inženjerka, a pitanje koje je bilo neizostavno je da li se ona susrela sa predrasudama, budući da je završila Rudarski fakultet, za koji važi da je “muški”?
,,Svakako da jesam, naš mentalitet. Što će ti to, nije to za tebe, trebala si nešto lakše i slične izjave. Nisam se obazirala na to. Uvijek sam postavljala sebi ciljeve i težila ka ostvarenju njih. Smatram da su žene sposobne i znatno predanije i odgovornije u obavljanju poslova. Zašto dozvoliti da nas neko sputava u bilo čemu?”
Koja bi Nijazina poruka bila za studentice i ovogodišnjie brucošice koje sad već polako spremaju kofere i spremaju se za odlazak od kuće?
,,Sve smo mi različitih karaktera, različitih stavova, različitih razmišljanja. Bez obzira koliko naš put bio težak, koliko naše studiranje bilo „naporno“ i stresno, nikad ne odustajte ! Uvijek postavite sebi ciljeve i stvorite prioritete. Neka vam prvi cilj u studentskim danima bude položiti „najlakši“ ispit na prvom roku. Znatno će vam povećati samopouzdanje i dati dodatnu volju za učenjem. Budite samostalne, ne dozvolite da neko donosi odluke za vas, da vam neko nameće svoje mišljenje. Možete ostvariti sve ono što istinski želite. Imajte svoj stav, jake ste onoliko koliko imate u glavi. Ma šta život donio, koliko god bilo teško ne treba gubiti nadu da će možda već sutra biti bolje. “
Danas je jako aktuelna tema da mladi ne mogu naći posao u svojoj struci, a kako se Nijaza snašla?
,,Teško jeste ali ne treba gubiti nadu. Možda već sutra bude bolje. Generalno smo težak narod i previše očekujemo, a malo dajemo. Smeta nam trenutna situacija u državi, a ništa ne poduzimamo. Opšte je poznato da na izbore izađe jako mali procenat mladih ljudi. Zašto? Neodgovorni smo, ne možemo ni očekivati bolje dok se ne probudimo i počnemo se boriti za naše bolje sutra. “
Gdje našu Nijazu možemo pronaći za 5 godina, ostati ili otići?
,,Obzirom da mi je 25 godina i težila sam uvijek ka ostvarenju nekih svojih ciljeva, nastavit ću tim pravcem. Planiram upisati master, dodatno se usavršavati. Možda ne za 5 godina ali svakako tokom života završiti i doktorat. Iskoristiti svaku priliku koja mi se pruži, okušati sreću na svim poljima koja me privuku i nadam se ostvarit se u ulozi majke. Svakako ostati. Samo se trebamo probuditi, ne dozvoliti da nas i dalje lažu i varaju naši državnici. Boriti se protiv korupcije,a ne podvrgnuti se njoj. Bosna i Hercegovina je bogata zemlja sa puno potencijala. Na mladima svijet ostaje!”
Složit ćemo se sa Nijazom da na mladima svijet ostaje, a jedna od njih je i Nijaza za koju vjerujemo da će uraditi mnogo toga za našu lijepu Bosnu i Hercegovinu.
