Putujući Bosnom i Hercegovinom česta pojava su štandovi pored ceste gdje možete pronaći odjevne predmete, a koje su vrijedne ruke bosnaskohercegovačkih žena ispelele.
Piše: Almedina Hrnjić
Najčešće su to pape, a ponekad i koji džemper. Mogli bi reći da neki stari običaji poput pletenja ili heklanja nestaju, ipak postoje oni koji sve to inkorporiraju u moderno i kreativno.
Spoj tradicije, umjetnosti, ljubavi, prožetu idejom pronašli smo kod naše Sumejje u njenim radovima, stoga smo odlučili i vama predstaviti jedinstven način kako sačuvati dašak Bosne i Hercegovine.
Sve je počelo u četvrtom razredu Osnovne škole kada se prijavila na radionicu pletenja i heklanja, a nakon prvog dodira javila se želja da nastavi sa tim, uz pomoć svoje nane.
„Moja nana rahmetli je uvijek plela nešto pored mene i to je mene uvijek zanimalo. Kada sam naučila te neke osnovne stvari, sa njom bi sjela i plela zajedno.“, priča nam Sumejja Cokoja, studentica druge godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Počela je sa jednostavnim oblicima, poput cvijeća, što možete vidjeti na fotografiji ispod.
Nedugo zatim, na platnu za slikanje izrađivala je oblike šolja, ljudi.
„Ja još uvijek učim, početnik sam. Znam da ima grešaka, ali ja sam zadovoljna s tim.“, dodaje Sumejja koja je isplela i prve pape, a tu su u izradi još i torbice.
Pored fakulteta, spremanja kolokvija i ispita za Sumejju ovo predstavlja opuštajuću seansu i kako ističe uživa u svom hobiju.
„Pomaže mi jako puno. Čim se nečim zabavim, čim nešto radim s rukama to mene odmah smiruje.“.
Osim toga, svjesna je da na ovaj način čuva tradiciju i običaje bh. kulture.
„Jako je važno da čuvamo našu tradiciju, mi predstavljamo Bosnu i Hercegovinu. Ljudi kada dolaze, dolaze isključivo zbog tradicije, to je nešto stvarno prelijepo. Svaka tradicija ima svoju priču i mislim da bi se trebala prenositi sa koljena na koljeno.“, napominje Sumejja.
Neskromno, ali oduševila nas je po mnogo čemu. Iako ovo nije njen biznis, već isključivo radi iz ljubavi, pa je tako dragim ljudima odlučila pokloniti neke radove.
„Njihov izraz lica, njihova reakcija je nešto neprocjenjivo“ , priča sa osmijehom i zadovoljna što je ona sama uspjela izmamiti nekome osmijeh na lice.
Pričom o poklonima i darivanju, vodi nas ka tome i pitali smo našu vrijednicu da li je razmišljala o pokrentanju biznisa ?
„Razmišljala sam o tome, ali nisam imala hrabrosti. Mislila sam kako ću ja to, da li ću ja to moći. Ipak je to biznis, to nije mala stvar. Meni je bilo bitno da ja uživam u tome, da to meni pomaže. Možda nekada u budućnosti, ako bude nafake, što da ne.“ , kazala je Sumejja, a mi se iskreno nadamo i radujemo da će nakon ovog razgovora biti toliko upita i da će svoj hobi pretvoriti u biznis ideju.
Kada ukucate značenje imena Sumejja, jedna od asocijacija jeste visina. Ne sumnjamo da će visoko dosegnuti uspjeh i svoje želje ostvariti,jer ima jasan cilj od početka fakulteta. Nije slučajno da studira smjer logopedija i audiologija, kaže da se za ovaj smjer odlučila kako bi pomagla prvenstveno djeci.
„Moj brat ima autizam, epilepsiju i disleksiju, od malena sam ja uhodana sa tim. On ide i kod logopeda i viđala sam takve stvari, oduvijek sam željela da pomažem ljudima. Medicina baš i nije za mene, previše stresan posao i ja sam previše osjetljiva, odlučila sam da želim djeci da pomažem koliko mogu, naravno tu su i odrasli ljudi, ali uglavnom djeca. Tako je nastala želja da se želim baviti logopedijom i evo tu sam gdje jesam.“.
Nama je na ponos da je Sumejja baš tu sa nama i što svoju pozitivnu energiju frekveniše kanalima naše riznice. Uvijek nasmijana, sa lijepom riječi kada je sretnete i baš takvu je pamtimo još od prvog dolaska u Dorrah.
Kreativna, istrajna i uporna u onome što radi, njeguje tradiciju na urban način, a sve sa ljubavlju i radošću prema životu. Za kraj ne preostaje ništa nego poruka koju Sumejja ima za sve naše djevojke.
„Trebaju u životu uživati koliko mogu, da ne propuštaju nikakve prilike, ali da se u isto vrijeme moraju paziti, današnje vrijeme je jako opasno, internet je jako opasno mjesto, iskorištavaju ga jako loši ljudi. Moramo biti oprezni šta objavljujemo, kuda idemo, šta radimo. Koliko god želimo uživati, moramo se i paziti, pogotovo mi žene, jer smo mi osjetiljiva bića i svi ciljalju na ono što je osjetljivo.“