Postoje mjesta koja zauvijek ostanu u nama. Mjesta gdje smo prvi put zakoračili sami, s koferom u ruci i srcem punim pitanja. Mjesta gdje smo doživjeli prve uspone i padove, gdje smo plakali ali i smijali se do kasno u noć.
Jedno od takvih mjesta jeste i studentski hotel Dorrah koji je za mnoge naše studentice bio dom daleko od doma, sigurna luka i početna stanica za velika poglavlja koja tek slijede. Upravo to potvrđuju i naše drage studentice – Selma Gosić, Emina Zahirović, Almina Kalabić i Ermina Salihović – koje su ovih dana zatvorile jedno važno poglavlje svojih života i podijelile s nama dirljive priče o svom studentskom putu, uspomenama iz Dorraha, i savjete budućim studenticama.
Selma Gosić opisala je život u Dorrahu kao jedno posebno poglavlje ispunjeno smijehom, čajem u kasne sate, zajedničkim obrocima i spontanim druženjima.
“Ljubav, podrška i osjećaj da nikada nisi sam učinili su da taj prostor postane moj drugi dom”, iskreno kaže. Iako su najizazovniji trenuci dolazili pred ispite – kada umor savlada, a motivacija splasne – upravo su ti trenuci Selmu naučili strpljenju, organizaciji i vjeri u vlastitu snagu. Najljepši dio studiranja za nju su bile djevojke s kojima je dijelila svakodnevicu.
“Od jutarnjih kafa do kasnonoćnih učenja, to su bili momenti ispunjeni smijehom, dugim razgovorima i tihim, ali iskrenim pričama koje liječe”, kazala je Selma.
Za nju je najlakši bio predmet koji ju je zanimao od prvog predavanja, dok je najteži zahtijevao najviše ponavljanja i koncentracije. “Ipak, baš me taj ispit naučio najviše – strpljenju, upornosti i organizaciji”, navodi. Selma planira nastaviti s usavršavanjem u svojoj struci. Poručuje budućim studenticama: da vjeruju u sebe i budu hrabre.
“Studiranje donosi izazove, ali i velike prilike za lični i profesionalni rast. Uživajte u svakom trenutku i budite ponosne na svoj trud”, poručila je.
A šta će joj najviše nedostajati?
“Druženja u Dorrahu – trenuci kada smo se zajedno smijale, razgovarale i podržavale. Ta atmosfera zajedništva ostaje mi u srcu kao najvrijednija uspomena”, ispričala je Selma.
Emina Zahirović svoj studentski život opisuje kao roman ispunjen životnim izazovima.
“Profesor iz srednje mi je rekao da ćemo tek na fakultetu spoznati šta je život – i bio je u pravu”, kazala je Emina. Navikavanje na novu sredinu, svakodnevne odgovornosti, odvajanje od porodice i prijatelja – sve su to bili izazovi koji su s vremenom postali dio rutine. Najizazovniji trenuci, ističe, svakako su bili vezani uz učenje i spremanje ispita. “Stresno za svakog studenta jer je dosta žrtvovanja prošlo kroz taj period”, navela je.
Ali ono što joj je uljepšalo sve jesu nova poznanstva i prijateljstva. Takva vrsta okruženja su joj kako navodi olakšala studentski život. Ispita je bilo mnogo, ali fiziologiju izdvaja kao trenutno najteži predmet. Ipak, Emina ne posustaje. Planira nastavak edukacije i potragu za poslom. Vjeruje u potencijal naše zemlje i ne vidi sebe van njenih granica – bar ne u skorije vrijeme. Njena poruka studenticama je jasna i inspirativna. “Nikada ne odustajte. Možda se vrata danas ne otvore, ali hoće sutra. Bitan je trud. Postavite sebe na prvo mjesto, posvetite se zdravlju i duševnom miru”, poručila je.
A Dorrah?
“Jedna porodica koja mi je kroz godine pružila toliko vrijednosti i učinila me boljom osobom. Podarila mi je predivne ljude koji su bili tu u lijepim i teškim trenucima. Pamtit ću sedmična druženja i radionice. Dorrah je sinonim za jednu divnu i pozitivnu atmosferu”, kazala je.
Almina Kalabić danas s posebnom toplinom gleda na svoj studentski život u Tuzli.
“Tada mi je sve djelovalo haotično – ispiti, rokovi, umor… ali sada shvatam da sam tada imala mir koji nisam znala cijeniti. Uprkos stresu, to je bio jedan od najljepših perioda mog života”, priča nam Almina. Ispiti su, kaže, bili glavni izazov, ali i sama činjenica da je otišla od kuće. “Tu tišinu i prazninu ispunio je Dorrah – svojom podrškom i toplinom”, kazala je.
Najljepši trenuci za nju su svakodnevne sitnice – jutarnje kafe, smijeh, zajedničko učenje – koje kasnije postanu najvažnije uspomene. Najteži ispit za Alminu je bio Operacijski menadžment. Ne zbog predmeta, nego zato što “nekad ti dan jednostavno ne ide”. Upravo ti trenuci, kaže, nauče te strpljenju. Nakon završenog fakulteta, Almina planira upisati drugi ciklus, ali i dati sebi vremena za odmor. Poručuje budućim studenticama da ne troše previše energije na brigu oko ispita, te da sve to prođe. “Uživajte u tom periodu jer je poseban i neponovljiv”, poručila je.
A Dorrah joj je kako kaže bio i ostat će njen dom. “Sve se pamti – i suze i smijeh. Najviše spontana druženja na krovu, ‘učenja’ u biblioteci koja su bila više razgovori, i večeri na recepciji da ne budem sama. Ali iznad svega – prijateljstva za cijeli život. Dorrah nije bio samo smještaj. Bio je dom i uvijek će ostati moj drugi dom”, kazala je.
Ermina Salihović navodi kako je studiranje period života u kome osobe sazrijevaju, te postaju svjesne životnih vrijednosti. Njen studentski život bio je ispunjen brojnim izazovima, ali i prilikama za napredak i ispunjenje dječijih snova.
Najizazovnije jeste bilo prilagoditi se novom okruženju, pronaći sebe, ali i uspješno odgovoriti na sve obaveze koje se nalaze na putu ka cilju.
“Teško je izdvojiti samo jednu stvar kao najljepšu. Prijateljstva koja ostaju za cijeli život, shvatanje koliko se kao osobe mijenjamo iz godine u godinu, ali i lični napredak su zaista posebnosti ovog životnog perioda”, priča ona.
Najlakše joj je bilo položiti ispite koji su bili vezani za medijsku pismenost, jer joj je, kako kaže, pisanje uvijek bila posebna strast. S druge strane, najteži predmet je bio Odnosi sa javnostima jer je sa sobom nosio rješavanje kriznog perioda kompanija, ali i projekti koji bi unaprijedili kvalitete poslovanje. Nakon završetka fakulteta nastavit će svoj profesionalni put, s ciljem da prenese što više lijepih i toplih priča. Iz Dorraha kako kaže nosi mnogo uspomena. Od novih prijatelja koje je stekla, bezbrižnih i prospavanih noći, čak i onih zimskih koje ranije nije voljela.
“Tokom boravka u Dorrahu spoznala sam šta je snaga zajedništva, ali i šta je uživanje u onim malim trenutcima, u kojima smo baš potrebni sami sebi”, kazala je.
Studentski hotel Dorrah za naše studentice nije bio samo prostor između četiri zida – bio je mjesto gdje su se rađala prijateljstva, gradila samopouzdanja i oblikovala budućnost. Za Selmu, Eminu, Alminu i Erminu, Dorrah je bio škola života – mjesto gdje su naučile šta znači biti snažna, uporna i svoja.
Dok koračaju novim putevima, s diplomom u ruci i srcem punim uspomena, iza sebe ostavljaju tople priče. A Dorrah ostaje – da dočeka nove studentice, pruži im podršku, utočište i da, baš kao i do sada, postane neizbrisiv dio njihovog životnog putovanja. Jer neka mjesta nas ne napuštaju, nego ostaju s nama zauvijek.